Ponekad ekipa poželi igru baš u trenutku kad nitko nema pri sebi ništa, ni kockice, ni papir, ni telefon s dovoljno baterije. Ovih šest igara traže samo ljude i glas, savršeno za auto, čekaonicu, plažu ili bilo koji trenutak kad se društvo dosađuje bez ikakve opreme u blizini.
20 pitanja
Jedan igrač smisli pojam, ostali postavljaju pitanja na koja se odgovara samo s "da" ili "ne", pokušavajući pogoditi o čemu je riječ unutar 20 pitanja. Standardna prva kategorija pitanja je "životinja, biljka ili mineral", da suzi polje prije preciznijih pitanja.
Igra je iznenađujuće stara i, unatoč uvriježenom mišljenju, uopće nije izvorno američka: dokumentirano ju je igrao britanski premijer George Canning još 1823., a škotski učitelj William Fordyce Mavor opisao ju je u priručniku za društvene igre 1829. Pravu slavu doživjela je kao američka radijska emisija koja je krenula u eter 2. veljače 1946., gdje su slušatelji slali prijedloge pojmova, a Churchillova cigara bila je najčešće poslani predmet za pogađanje. U Mađarskoj se igra zove Barkochba, po legendi o špijunu kojem su odrezali jezik pa je mogao samo kimati ili odmahivati glavom odgovarajući na pitanja vođe ustanka Bar Kohbe.
Dvije istine i jedna laž
Svatko naizmjence kaže tri tvrdnje o sebi, dvije istinite i jednu izmišljenu, a ostali glasaju koja je laž. Odličan ledolomac za društvo koje se tek upoznaje, jer prisiljava ljude da podijele nešto konkretno o sebi umjesto praznog "pa, ništa posebno" na pitanje kako su.
Što sam ja?
Jedan igrač smisli poznatu osobu ili lik, ostali postavljaju pitanja da pogode tko je u pitanju, slično 20 pitanja ali fokusirano isključivo na ljude, stvarne ili izmišljene. Za veću zabavu, ograniči kategoriju unaprijed (samo glumci, samo likovi iz crtića, samo povijesne osobe). Pročitaj i naš detaljan tekst o ovoj igri, uključujući njeno pravo porijeklo.
Kategorije (Bzzz)
Netko izabere kategoriju (države, voće, imena, marke automobila) i slovo abecede, a igrači naizmjenično nabrajaju stvari iz te kategorije koje počinju tim slovom, bez ponavljanja i bez dugog razmišljanja. Tko zapne ili ponovi već rečeno, ispada iz runde.
Priča u krugu
Prvi igrač kaže jednu rečenicu koja započinje priču, sljedeći dodaje svoju rečenicu nastavljajući je, i tako redom oko kruga. Rezultat je gotovo uvijek apsurdan, i upravo je to poanta. Nema pravila o tome kuda priča mora ići, jedino pravilo je da svaka rečenica mora imati smisla nastavljajući onu prije nje.
Pokvareni telefon
Prvi igrač šapne kratku rečenicu susjedu, taj isto prenese sljedećem, i tako do kraja kruga, gdje posljednji igrač naglas kaže što je čuo. Razlika između originalne i finalne rečenice obično je zabavno drastična. Eksperiment u londonskom Science Museumu 2011. pokazao je da poruka koja prođe kroz više od 50 ljudi zadrži samo 4 posto izvornog sadržaja, znanstvena potvrda onoga što svako dijete već zna iz igre u dvorištu.
Bonus: Ja nikad nisam
Ova igra zaslužuje vlastiti detaljan vodič (uskoro na blogu), ali ukratko: igrači naizmjenično govore nešto što nikad nisu učinili, a svi koji jesu to učinili moraju to nekako pokazati (spustiti prst, popiti gutljaj, što god se dogovorite unaprijed). Odlična za bolje upoznavanje ekipe, uz dozu iznenađenja.
Kad ekipa ipak nabavi papir i olovku, generator riječi čeka s idejama za pantomimu, asocijacije i Pictionary.
Otvori generator riječiNijedna od ovih igara ne traži ništa osim ljudi voljnih sudjelovati, što ih čini idealnim rezervnim planom kad večer krene neplanirano. Zapamti barem dvije od njih, i nikad više nećeš biti ona ekipa koja sjedi u tišini čekajući da netko smisli što raditi.