Kako se igra Azul?

Azul na prvi pogled izgleda kao igra u kojoj samo slažeš lijepe pločice, i upravo zato mnogi podcijene koliko je u njoj taktike. Iza naizgled jednostavnog poteza, uzmi sve pločice jedne boje, krije se igra u kojoj svaki izbor istodobno gradi tvoj zid i oduzima mogućnosti protivniku. Ovaj tekst prolazi kroz porijeklo igre, potpuna pravila s točnim bodovanjem, i taktike koje razdvajaju igrače koji pobjeđuju redovito od onih koji se oslanjaju na sreću.

Napomena: neki linkovi u ovom tekstu su affiliate linkovi. Ako kupiš preko njih, zarađujemo malu proviziju, bez dodatnog troška za tebe.

Kako je nastala igra inspirirana Alhambrom

Azul je 2017. objavio Plan B Games, a osmislio ga je njemački dizajner Michael Kiesling (rođen 1957.), koji se igrama bavi profesionalno od 1989. Prije Azula već je, u suradnji s Wolfgangom Krameom, osvojio nagradu Spiel des Jahres za igre Tikal i Torres, a ilustracije za Azul potpisuju Chris Quilliams i Philippe Guérin.

Tema dolazi iz stvarne povijesti. Azulejos su keramičke pločice koje su na Iberijski poluotok donijeli Mauri, izvorno bijele i plave, otuda i naziv igre, jer je "azul" portugalska riječ za plavo. Portugalski kralj Manuel I. posjetio je 1503. Španjolsku i bio je opčinjen mavarskim ukrasnim pločicama u Alhambri, pa je po povratku naredio da se i njegova palača ukrasi na isti način. U igri si majstor kojeg je kralj angažirao da uresiš zidove Kraljevske palače u Évori.

Žiri nagrade Spiel des Jahres 2018. izdvojio je neobičnu proturječnost igre: gotovo suhoparnu funkcionalnost ploče nasuprot raskošnoj ljepoti mozaika koji se na njoj gradi. Dodao je da je Kiesling jednostavnoj mehanici biranja pločica uspio dati toliko dubine da igru želiš igrati iznova i iznova. Osim Spiel des Jahres, osvojila je Origins Award, francuski As d'Or i certifikat Mensa Select, a uspjeh je potaknuo cijelu liniju nastavaka, među kojima su Azul: Stained Glass of Sintra i Azul: Summer Pavilion.

Što je u kutiji

Osnovna igra sadrži 100 smolnih pločica (po 20 u svakoj od pet boja), 4 ploče igrača, 9 okruglih "tvornica", 4 markera za bodovanje, marker prvog igrača, platnenu vrećicu i knjižicu pravila. Namijenjena je za dva do četiri igrača, od osam godina nadalje, a partija traje 30 do 45 minuta.

Svaka ploča igrača ima tri dijela. S lijeve strane je pet "linija uzorka" duljine od 1 do 5 polja, desno je zid veličine 5 puta 5 polja, a na dnu je "linija poda" sa sedam polja koja nose kaznene bodove. Polja zida na početku su prazna i označena blijedim obrascem koji pokazuje koja boja ide na koje mjesto, tako da svaka boja u svakom retku i stupcu može stajati samo jednom.

Priprema igre

Broj tvornica ovisi o broju igrača: pet za dvoje, sedam za troje i devet za četvero. Sve pločice idu u vrećicu, a svaka se tvornica popunjava s četiri nasumično izvučene pločice. Marker prvog igrača stavlja se u sredinu stola, svaki igrač uzima svoju ploču, a markeri bodovanja kreću od nule.

Tijek runde: dvije faze

Svaka runda ima dvije faze, biranje pločica i popločavanje zida.

Faza 1: biranje pločica. Igrači naizmjence uzimaju pločice, a na potezu biraš jedno od dvoje:

• uzmi sve pločice jedne boje iz jedne tvornice, pri čemu ostatak pločica iz te tvornice klizi u sredinu stola, ili
• uzmi sve pločice jedne boje iz sredine stola.

Tko prvi u rundi uzme pločice iz sredine, uzima i marker prvog igrača. Marker ide na njegovu liniju poda i broji se kao pločica poda, dakle košta bod, ali taj igrač započinje sljedeću rundu.

Uzete pločice moraš staviti u točno jednu od svojih pet linija uzorka, uz dva pravila: linija mora biti prazna ili već sadržavati istu boju, i ne smiješ staviti boju u liniju čiji redak na zidu već ima tu boju. Sve što ne stane u liniju, ili za što nema dopuštene linije, pada na liniju poda i nosi kaznene bodove. Faza traje dok se sve tvornice i sredina stola ne isprazne.

Faza 2: popločavanje zida. Za svaku potpuno popunjenu liniju uzorka, krajnja pločica seli se na zid, u redak te linije, na polje svoje boje. Preostale pločice te linije odbacuju se u poklopac kutije. Nepopunjene linije ostaju na ploči za sljedeću rundu, a linije se obrađuju od gornje prema donjoj.

Kako se boduje

Svaka pločica koju postaviš na zid boduje se odmah. Ako nema nijednog susjeda, vrijedi 1 bod. Ako ima susjeda, brojiš neprekinuti vodoravni niz kojem pripada (zajedno s tom pločicom) i neprekinuti okomiti niz (također zajedno s njom), a ako postoje oba, zbrajaju se.

Primjer: postaviš pločicu pokraj dvije koje već leže lijevo od nje (vodoravni niz od 3) i ispod pločice koja je već iznad (okomiti niz od 2). Ta pločica vrijedi 3 + 2 = 5 bodova.

Nakon bodovanja zida slijede kazne s linije poda: -1, -1, -2, -2, -2, -3, -3, s lijeva na desno, što je najviše 14 bodova minusa po rundi. Tvoj rezultat ne može pasti ispod nule. Pločice s poda odbacuju se, a marker prvog igrača vraća se u sredinu stola da ga u sljedećoj rundi netko opet preuzme. Ako vrećica ostane prazna prilikom nove podjele, odbačene pločice iz poklopca vraćaju se u nju.

Kraj igre i konačni bodovi

Igra završava na kraju runde u kojoj je barem jedan igrač dovršio cijeli vodoravni red zida od pet pločica. Tada se dodaju bonusi:

• +2 boda za svaki dovršeni vodoravni red
• +7 bodova za svaki dovršeni stupac
• +10 bodova za svaku boju čijih je svih pet pločica na zidu

Pobjeđuje igrač s najviše bodova. Kod izjednačenja pobjeđuje onaj s više dovršenih vodoravnih redova, a ako je i to izjednačeno, pobjeda se dijeli.

Taktike koje razdvajaju pobjednike od ostalih

Stupci su vrijedniji od redova. Dovršeni stupac nosi 7 bodova, a red samo 2, dakle stupac je vrijedan 3,5 puta više. Igrači koji pobjeđuju s velikom razlikom gotovo uvijek dovrše dva ili tri stupca, dok protivnici ne dovrše nijedan. Od sredine igre nadalje razmišljaj o tome koje su ti stupci najbliži dovršetku, ne o tome koji ti je red najbliži.

Gradi od sredine prema van. Pločica se boduje za svaku pločicu s kojom je povezana, a središnja polja zida imaju više susjeda od rubnih. Zato je dobro početi blizu sredine, pa se širiti u oba smjera. Prvi i peti stupac nude manje mogućnosti vodoravnog povezivanja, pa ih iskusni igrači ostavljaju za kasnije.

Linija poda je najskuplja pogreška. Početnici često uzimaju najveću hrpu pločica jer djeluje kao najveći napredak, a zapravo su važnije hrpe koje točno odgovaraju slobodnoj liniji uzorka. Tri pločice viška koštaju najmanje 4 boda, a bod je u igri teško zarađen. Ponekad se kazna ipak isplati, ako njome osiguraš ključnu boju ili spriječiš protivnika, ali to mora biti svjestan izbor, ne posljedica nepažnje.

Marker prvog igrača vrijedi koliko situacija traži. Košta bod, ali daje prvi izbor u sljedećoj rundi, a prvi izbor može značiti razliku između dovršene linije i hrpe pločica na podu. Najviše se isplati pred kraj igre ili kad ti je potrebna baš određena boja, dok u ranijim rundama često nije vrijedan kazne.

Drži kratke linije otvorenima. Linije od 1 do 3 polja pune se brzo i daju fleksibilnost, dok napola popunjene linije 4 i 5 mogu danima zapeti na ploči i blokirati ti druge mogućnosti. Pred kraj igre dobro je imati barem jednu otvorenu liniju, jer ćeš možda morati uzeti što god je ostalo, a otvorena linija daje tim pločicama kamo otići.

Blokiraj protivnika. Pregledaj tuđe ploče i traži redove, stupce i boje kojima nedostaje jedna pločica. Ako je neka od njih dostupna u tvornicama ili sredini, uzmi je čak i ako ti nije idealna, jer odbijanje tuđeg dovršenja često vrijedi više od vlastitog sitnog dobitka.

Sredina stola je oružje u oba smjera. Kad uzmeš iz tvornice, ostatak ide u sredinu, pa tako možeš protivniku ostaviti hrpu boje koju ne može nigdje staviti i natjerati ga da plati kaznu. No isto vrijedi i za tebe: ako u sredinu ostaviš pet pločica boje koju sljedeći potez ni sam ne možeš uzeti, upravo si protivnicima dao gotovo oružje. U igri za četvero hrpe iste boje u sredini rastu osobito lako, pa ih treba stalno pratiti.

Ne dovršavaj set boje prerano. Kad je svih pet pločica jedne boje na zidu, ta se boja više nigdje ne može staviti, pa te protivnici mogu opteretiti tim pločicama i prisiliti da ih uzmeš na pod, osobito pred kraj runde kad ti nije ostalo drugog izbora.

Najčešće pogreške početnika

• zaboravljaju da marker prvog igrača vrijedi kao pločica poda i košta bod
• ne provjeravaju prije izbora ima li njihov zid već tu boju u retku odabrane linije
• na kraju igre ne pregledaju zid za bonus od 10 bodova po boji, nego broje samo redove i stupce

Azul je dokaz da lijep izgled i stvarna strategija ne isključuju jedno drugo. Sljedeći put kad sjedneš za ploču, prije nego što posegneš za najvećom hrpom pločica, pogledaj tuđe stupce, svoju liniju poda i pitaj se tko će na kraju runde ostati s pločicama koje nikamo ne može staviti.